Knjižice koje čitamo deci uče ih mnogim stvarima – direktno ili indirektno deca putem čitanja usvajaju nova znanja, iskustva, uče se empatiji, prepoznaju osećanja, stiču iskustva. Lepom ponašanju decu uči svaka knjiga – bilo kroz pozitivne ili negativne primere, bilo kroz samo čitalačko iskustvo koje će od njih izgraditi obrazovane, empatične, svestrane, tolerantne ljude.
Retke su knjige koje o lepom ponašanju i pozitivnim samospoznajama govore na tolerantan, vedar, zanimljiv način, bez zastrašivanja. Izdvojili smo naše omiljene tri.
Štrokavi Đura
Milan Mihaljčić; Dušan Pavlić
Priča o dečaku koji nije voleo da se kupa. Molili su ga, kumili, grdili – nije vredelo. Đura jednostavno nije želeo da se okupa i bio je sasvim okej sa tim što smrducka toliko da je i njegova mačka bežala glavom bez obzira iz njegove blizine. Jedne noći, posetila ga je Babaroga…
Ne, ovo nije tipična priča o zastrašivanju dece kako bismo ih naterali da rade ono što želimo. Babaroga nije došla i uplašila Đuru – jer Đura je neustrašiv, on se ne boji i ne stidi nikoga. Zato Babaroga odlučuje da se pretvori u jedno još strašnije čudovište – u Đuru! Dok hoda kroz kuću i ponaša se isto kao on, Đura ima priliku da sagleda sebe u pravom svetlu. Da vidi sebe onako kako ga vide drugi, da sam uoči svoje greške i razmisli o svojim postupcima. Đura sam odlučuje da se promeni, i to je ono fantastično u ovoj knjizi – što je u jednačini sa Babarogom uspela da izbegne strah i uvede razrešenje koje je mudro, koje će deca razumeti, koje će im čak biti i duhovito.
Ilustracije su vrlo neobične za dečju knjigu, i Štrokavi Đura definitivno nudi neku drugačiju, novu estetiku. Atmosfera je mračna, teskobna, a karakteri naglašeni, detaljni. Verovatno zbog te neobične kombinacije straha i jeze u slikama i humora i ironije u tekstu – deci je beskrajno privlačna. Mi smo je izlizali od čitanja, posebnu pažnju obraćajući na to da uočimo ko je pravi, a ko lažni Đura. Iznenadili biste se kako trogodišnjaci lepo razumeju ovu zamenu, kao i njene posledice.
Ovo je priča o promenama, o unutrašnjem rastu i učenju, o samokritici koja treba da dođe iznutra, jer samo takva ima pravi smisao. Ovo je priča o štrokavom Đuri i poruci da Babaroge i jesu strašne upravo zato – što ponekad liče na nas.
Priča o ružnim rečima
Simo Vilen, Goran Boričić; Milan Pavlović
Ova šarmantna knjižica pokazuje koliko je naša svakodnevica, naizgled beznačajna i obična – uzor i model stavova, znanja i ponašanja naše dece. Dečak koji sreće rođake, komšije, poznanike kako psuju i izgovaraju ružne reči – i sam počinje tako da se ponaša.
Beskrajno su simpatične “psovke” koje junaci ove priče izgovaraju. Reči se rimuju, spajaju se u neverovatne kombinacije i sjajno zvuče. Na duhovit način pružaju alternativu za prave psovke koje se (skoro) svima ponekad omaknu – zabavne su, šaljive i zahtevne za izgovor i pamćenje. Drugi deo knjižice šalje sjajnu poruku – svet je lepše mesto ako pokažemo strpljenje, ako smireno pristupamo problemima, ako se trudimo da budemo uzor i primer lepog ponašanja. Svet je bolje mesto ako smo mi bolji ljudi. A na to nas svakodnevno podsećaju naša deca. Jer ako nismo sigurni u čemu grešimo – pogledajmo šta to zameramo svojoj deci – ona su to sigurno naučila od nas. Da – decu vaspitavamo svakog trenutka. I da – naša deca uče od svih ljudi sa kojima dolaze u susret. Zato ne potcenjujmo moć dobrog primera i lepih reči, koje uz malo truda mogu postati naša navika.
Deca vole ponavljanja i jednostavnu šarolikost koju Priča o ružnim rečima spaja u sebi. Vole tople boje, ilustracije “s dušom”, izražajne likove i jasnu radnju. Vole stihovanu dozu zabranjenog voća i smešne situacije. Vole žabicu i ptičicu koje tako neprimetno a tako simpatično prate dečaka u njegovim avanturama. Mame i tate vole što se brzo i lako čita, što će je pratiti slatki smeh naše dece, što će i sami naučiti nešto iz nje, što nosi lepu poruku. Mame i tate vole što će se ova knjiga umesto sa “čiča miča…” završavati sa “čitaj mi ponovo!”.
Leka strašni
Ljiljana Ćuk, Simo Vilen; Ivica Stevanović
Još jedna kratka i slatka knjižica iz bibloteke Vrtirep. Mislim da i vrapci na grani znaju koliki sam obožavalac Zavodovih knjižica generalno, ali ova biblioteka mi je favorit. Zbog toga što je u njima svetlost reflektora na deci i njihovoj mašti. Zbog toga što svet opisuju sa visine od metar i žilet, san i java se prepliću, želje i mogućnosti nemaju granice. Baš kako svet deteta zapravo i izgleda.
Ni Leka strašni nije izuzetak. Dečačić s drvenim mačem neustrašivo juriša na neprijatelje, ali i plaši sirote živuljkice, koje od njega beže glavom bez obzira. On je jak, hrabar, neustrašiv – do trenutka kada mu se slomi mač. Tada magija nestaje, snaga odlazi, hrabrost ga napušta, i na sceni ostaje uplakani dečak u svojoj sobi punoj plišanih igračaka. Između moćnog i neustrašivog heroja i uplakanog deteta stoji jedino mašta – ona deci pruža mogućnost da se oslobode, isprobaju razne uloge, testiraju svoje želje i mogućnosti, bez bojazni da će iko tom prilikom ostati povređen. Strašni Leka na kraju priče odlučuje da ipak bude džin kad poraste – džin, ali fin. Shvata da se može biti i nežan i jak, da možeš biti šta god poželiš, ali da je svima potrebna nežnost i pravi prijatelji, koji se stiču zagrljajima, a ne silom.
Imate li vi predloge knjiga koje možemo pridružiti ovom spisku?
Lagunina izdanja, to su više knjižice nego knjige ali jako interesantne i moja ćerka ih obožava. Mi imamo četiri: Gospodin Namćor, Gospodin Štrokavko, Gospođica Drekavica, Gospođica Pakosnica. Sve one na šaljiv način opisuju njihovo neadekvatno ponašanje i isto na šaljiv način bivaju zbog toga kažnjeni.
I ove su knjižice kratke, posebno druge dve.
Ali imaju svoju draž baš u tome, mogu da se nadograđuju, analiziraju, lako se pamte, ostaju upečatljive…
Moramo pogledati te vaše, čudno mi je da nisam ni čula za njih dosad! Hvala!
Mi trenutno volimo Osmeha beskucnika koji se na kraju smesti na nase lice 🙂
Divna, divna knjižica!
Koliko sam srećna što je mali M rešio da postane čitač.
Kao i uvek – on je morao neke stvari da reši sam. <3
Prvo da te pozdravim 🙂
Citam povremeno i pratim te na instagramu. Ma volim tvoje postove, divni su i nezni i iskreni 🙂
Potreban mi je jedan savet o kupovini knjizice za detence. Ima 18meseci, omiljena mu je vec mesec dana Misko pisko. Pa me zanima, nesto slicno sa rimom i veselo. Ostali Misko-vi mu se ne svidjaju 🙂 Voli cica Petsona ali mu ja izmisljam sa slika pricu ne zeli da mu se cita. Probala sam sa Jezevom kucicom ali ni to ga ne odusevljava, iako voli “jesa”.
Hvala unapred 🙂
P.S. Misa pisa je definitivno i pomogao da skinemo pelene, potpuno 🙂
Evo razmišljam danima šta bi vam moglo zameniti Miška. 🙂 Za taj uzrast super su mi kratke pričice Zavoda za udžbenike, pisaću o njima uskoro – Zub i zubić, Gde je moj brat, Najveća kuća na svetu, Kiša od slatkiša, Ko se prvi umio… Kratke su, barataju osnovnim pojmovima koje deca vole i lako usvajaju (odnosi malo-veliko, prsotorni odnosi, poređenja, i slično). Mi mnogo volimo i voleli smo i tada knjižicu Nisam ja slatka (Kreativni centar), o jednoj slatkoj a namćorastoj sovi. Odlična je knjižica Zmaj iz pletene korpe (Zavod), kratka, jednostavna, a sa lepom porukom. Možda vam nije rano za Grozona, a sigurno će vam se dopasti Šta je saznala bubamara mala (obe su izdanja Kreativnog centra, o njima sam pisala za sajt Keva.rs, tu možeš više saznati o njima – sjajne su, sjajne!). Lepa je i Pčelicina edicija Moja najlepša slikovnica – tu nam je favorit bila Mala bela sova(tikove sam imala kad vidim ovu knjigu, usta mi se osušila čitajući je), mada su super i Medvedići i velika oluja i Veliki lov na čudovište. I definivno preporučujem Elmera – taman vam je vreme za Elmera. 🙂
Hvala na divnim rečima!
Nadam se da sam bar malo pomogla.
Divna si, divna… Sta drugo reci!!! Pre par dana je bas kreativni centar izbacio tvoju recenziju za Bubamaricu sa keva.rs. Nabavljam sve sa spiska 🙂 Inace, Riznica mu nije interesantna, mada smo dobili na poklon istu zutu samo su ilistracije odvratne (i to je blaga rec). Medvedice i oluju imamo ali nikako da ga zainteresuje, mozda sto su mracne slike. A voli Price za laku noc, ljubicasta velika knjiga, ali ni to mu ce citam samo gledamo slike jer su predivne i tako mu izmisljam neke brzinske situacije.
Slucajno sam jos dok je bio beba, pronasla tvoj blog, i zaista se trudim da ispratim tvoje preporuke. Zasluzna si sigurno, jer kao i tvoj sinak, ni ovaj moj ne cepa knjige i lepo ih lista i temeljno gleda. Bas sam ispratila tvoje savete, npr. Farma je bila apsolutni hit. A i “citamo” od treceg meseca. To je jedna od najcescih aktivnosti i od najranijih dana tate i njega. Savet za sve mame, da tate od najranijeg perioda cituckaju sa bebama. Posebno ako su tate malo staticnije, da ne kazem lenje za prevrtanja i akrobacije 😀
Hvala na predivnom odgovoru jos jednom, prva recenica me je raspametila! Zaista si predivna… I nekako licna (u svakom smislu, i tvoje licnosti i za mene i verujem za ostale)…
Pozdrav!
Prva tura iz Kreativnog centra, sve sa spiska kupljeno 🙂 Uhvatio se za bubamaricu i ne pusta 🙂
Srecni vam praznici i uzivajteeee!!!