Pitali smo Nikolinu – kako se izboriti sa roditeljskom grižom savesti

Ko nas čita i prati – zna da sam ja jedna pokretna griža savesti. Da se s tim borim dugo i teško. I da o tome dosta čitam i razgovaram sa onima (prijateljima i stručnjacima) za koje mislim da mogu da mi pomognu. Ona spada u obe kategorije, iako se nikada nismo lično upoznale. Ona je strpljiva i najbolje sluša na svetu. Pažljiva je i dobro analizira. Za sebe kaže da je “štreberka”, ja joj to verujem i baš zato je i volim.

Nikolina Milosavljević je psihološkinja i mama dvoje dece. I imala je sreće da te dve uloge međusobno pomiri i nadopunjuje. Ona se bavi savetovanjem, koučingom i psihoterapijom roditelja i pomaže im da se bolje snađu i nađu u toj jako odgovornoj ulozi. Više o njenom radu možete saznati na njenim stranicama Racionalno i pozitivno roditeljstvo na Fejsbuku i na Instagramu. Nikolina kaže da je deca ojačavaju kao stručnjaka, tako što svojim ponašanjem izazivaju sumnje u njeno znanje i veštine, kao i u kapacitete da bude racionalan roditelj. Prevazilaženje izazova vidi kao lični, ali i poslovni razvoj. Nas dve smo razgovarale o za mene već neko vreme gorućoj temi koja, koliko uspevam da vidim iz komunikacije sa vama, ne muči samo mene. Griži savesti kod roditelja i nastojanjima da postignemo savršenstvo u ovoj važnoj ulozi. Nadam se da će vam ovaj tekst doneti neke nove uvide, a za sva dodatna pitanja stojim(o) vam na raspolaganju.

griža savesti kod roditeljaOpširnije »

Kako pomoći starijem detetu da prihvati dolazak bebe

Rođenje mlađeg brata ili mlađe sestre je zasigurno najveći potres koji je ikad zadesio vaše starije dete. Dok je nama sve već manje-više poznato i predvidivo, detetu se svet menja iz korena.

Kako onda tako veliki potres i promenu prihvatiti, odakle joj prići, kako se na nju navići? Tokom trudnoće mi se na momente osećaj da će sve biti u redu smenjivao sa neopisivim strahom i panikom. Nikada neću zaboraviti trenutak kada je do mog mozga konačno stigla činjenica da više nikada neću biti samo njegova mama, mama samo jednog deteta. Prvo što sam pomislila je – kad je meni ovako teško pao sav taj nalet emocija, kako li je tek njemu.

Opširnije »

Roditelji, budite prisutni!

Od prvog dana života deteta, kontakt sa roditeljima stimuliše njegov razvoj, posebno razvoj mozga. Roditeljski gestovi, izrazi lica, ponašanje, predstavljaju jedinstvenu stimulaciju koja ima najvažniju ulogu u uspostavljanju komunikacije, sigurnosti, stabilnog rasta i razvoja. Roditelji, kao glavni izvor hrane, sigurnosti, stimulacije i učenja imaju jedinstvenu ulogu i priliku da detetu omoguće najbolji moguću početak života. Uloga je velika, samim tim i odgovornost. Šta drugo možemo, osim da se pitamo:

Da li im pružamo dovoljno? Da li ih volimo dovoljno? Da li smo dovoljno prisutni? Da li oni znaju da ih volimo?

svaki trenutak je važan

Opširnije »

Zašto ignorisanje tantruma NIJE dobro rešenje?

“Samo ignorišieš i proći će”. Ova rečenica se prenosi s kolena na koleno, s roditelja na roditelja, kao mantra, kao magični recept, kao tajna mudrost i predstavlja univerzalno rešenje za sve faze, neprijatne izlive besa i teške momente u ponašanju naših dragih mališana. I roditelji je sa radošću usvajaju, primenjuju i dalje prenose. Jer, šta drugo da rade? Da popuste, pa da deca vide da takvo ponašanje “prolazi”? Niko ne želi da ohrabruje takve reakcije. Ipak, zaboravljamo često da postoji još mnogo mogućnosti osim ove dve. I trajnije su i kvalitetnije, provereno. O kojim opcijama je reč videćete nešto kasnije, želim prvo da sagledamo zašto ignorisanje deteta nikada nije dobro rešenje.

Opširnije »

Dozvolite detetu da se ne slaže s vama

Nekada se znao red – deca ne odgovaraju odraslima i ne raspravljaju se. Slepo slušaju i pokoravaju se, jer je to smatrano izrazom poštovanja. Danas je drugačije. To danas sve bezobrazno, to odgovara, to “ja njemu jednu, on meni deset”. Zato što znamo i radimo malo drugačije. Zato što uviđamo da rasprava i neslaganje nikako nisu izraz nepoštovanja, kao i da slepa poslušnost ne znači poštovanje već samo pokoravanje iz straha. Zbog toga i sama učim svoje dete, ohrabrujem ga čak, da svoje neslaganje sa mišljenjima, odlukama, stavovima iznosi jasno i glasno. I meni i svakom drugom. Smatram da je to od velikog značaja za njegov razvoj, a evo i zašto.

neposlušno deteOpširnije »

Zašto pohvale nisu OK?

Poznato je koliko kritika može biti pogubna po dečje samopouzdanje. Mnogi tekstovi i brojne knjige govore o toj temi, brojni stručnjaci obrazlažu zbog čega sve kazna i kritika nisu preporučljivi modeli komunikacije sa decom. Mnogo je manje onih koji pišu o nedostacima naizgled suprotnog principa – obasipanja deteta pohvalama.

Da, pohvale mogu da budu podjednako štetne kao i kritika, ali to nikako ne znači da decu treba uskratiti za bezrezervnu podršku, ohrabrenje i ljubav. Pravo je umeće, čini se, da uspemo da ova dva razlikujemo i da njihove nijanse uočimo, jer je granica nekada zaista tanka. I sama sam dugo vežbala da neke konstrukcije izbacim, a neke nove perspektive uvedem i iz njih sagledam naš odnos. U čemu je razlika i gde najčešće grešimo?

motivacija deceOpširnije »