Često su ljudi iz našeg okruženja primećivali da naše bebe “nikada ne plaču”. Mislim da je jedan od glavnih razloga bio taj što su mi uvek bili blizu, što sam ih držala uz sebe i odmah namirivala sve njihove potrebe, kako one vidljive i očigledne tako i one nevidljive, a važne za njihov rast i razvoj. Čvrsto verujem da je jedna od najvažnijih potreba bebe u prvih godinu dana (a često i duže) – potreba za maminom blizinom. Ako sam se prvog puta u svemu tome i tražila i lutala, drugog sam od prvog dana znala – bliskost i nežnost hrane bebu bolje od svega drugog. Koliko sam u to bila sigurna, toliko sam znala i da ne mogu sve sama, naročito s dvoje dece. Imala sam pomoć, imala sam slobodne ruke i rasterećen mozak. Imala sam nosiljke za bebe.
Tag: Hug bug
U čemu ga to nosiš? (marame za nošenje beba)
Često se srećem sa začuđenim pogledima okoline i pitanjima vezanim za moju maramu. Pitanja idu od onih simpatičnih (baš je zanimljivo, jeste li je sami sašili), preko sugestivnih (da mu nije neudobno/hladno/tesno u tome), sve do neumesnih (krivite mu kičmu, neće da poraste jer ga “meljate”). Stoga imam potrebu da objasnim otkud je ova čudesna i čudnovata “naprava” u našem obaveznom repertoaru za svaki izlazak.
Kolica više i ne koristimo. Potpuno smo se okrenuli nošenju u marami. Njene prednosti u odnosu na kengur i kolica su višestruke. Prvo i najvažnije – bebi su kukovi u njoj u pravilnom položaju. Nema opterećenja za kičmu, nema krivljenja, nema rizika od komplikacija. Nožice su lepo raširene i udobno smeštene u marami, kao kod širokog povoja. Bili pristalica tog načina povijanja bebe ili ne, složićete se da je ovaj položaj mnogo udobniji za nošenje bebe. Evo kako to izgleda:
