Trudila sam se, zaista jesam, da bepcu pružim potpuno raznosvrsne igračke, nevezane za određeni pol. Ipak, on se tako uporno opire, i ma koliko se ja koprcala, moram da priznam da ga ništa više ne zabavlja i ne usrećuje od kotrljanja točkova. Kolica, autići, autobusi i automobili na ulici, samo da se okreće i moj malac odmah srećno maše i uzvikuje “brrrrrm”.
I šta sam drugo mogla nego da se dovijam kako da mu tu ljubav razvijem, podržim i usrećim ga?
Kotrljanje, kotrljanje… I napravismo rampu! Nikad jednostavniju! Jedna obična kutija, preko nje rasklopljena knjiga i volia!



