Svet u našem malom stanu

Tu, negde između svakodnevice i neverovatnih avantura leži čitav jedan svet mogućnosti. Tu, baš u tom malom, a nekad tako nepreglednom procepu između mame koja jesam i mame koja želim da budem, skrio se čitav univerzum svega što možemo da postanemo, svega gde možemo da lutamo, svega što u tom haosu možemo da pronađemo i sačuvamo.

Liste, obaveze, zahtevi, svakodnevne borbe. Život. Onakav kakav ne primećujem i koji merim rođendanima, praznicima i većim događajima. Sve to s jedne strane, teče neumitno i ne namerava da me pita odgovara li mi brzina, temperatura i pravac. I, s druge strane, želje, snovi, planovi, jedvačekanja. Ono što odlažem za neko drugo vreme, za neko bolje vreme. Za nešto što tek dolazi, a ne znam kad. Kako to da pomirim?

decja karta sveta

Opširnije »

Zašto želiš da odrasteš?

– Mama, jesi li i ti nekad bila mala?

– Jesam, jesam – odgovaram ponosno i spremno, ne sluteći da će me sledeće pitanje zalepiti za zid.

A zašto si želela da porasteš?

I eto ga. Pitanje koje nisam očekivala, ne ovako rano, ne nikad. Zar ne žele sva deca da porastu što pre, zar im ne predstavljamo to odrastanje kao nešto što treba da zasluže, zarade dovoljnim brojem pojedenih čorbi, povrća na pari, voćnih užina, popodnevnih spavanja, lepih manira i nekih drugih, izmišljenih zahteva? Izdižu se na prstiće, strpljivo odlaze na spavanje u svojim pidžamicama na aviončiće i medvediće, i ujutru trče sanjivi da provere koliko su preko noći porasli. Zar ne žure, onako maleni i predivno iskreni i čisti, da što pre postanu “veliki kao mama i tata”, ubeđeni da život tek tada počinje? Da tek tada postaješ važan, ozbiljan, veliki… Kao mama i tata.

Opširnije »