Čitamo od prvog dana. U početku to je bio moj način da nađem inspiraciju za neprestane priče (o važnosti čestog i intenzivnog pričanja bebi i sa bebom sam pisala ovde), a sada nam je to već svakodnevna draga zabava. Počeli smo sa vrlo jednostavnim sličicama, pipkali ih i opisivali. Postoji solidan izbor knjižica sa različitim materijalima i od raznih materijala, koje beba rado dodiruje, pa joj dugo drže pažnju.
Neću kriti, čitanje je moja omiljena aktivnost s bepcem. Tada mi je u krilu ili jako blizu mene, bliski smo, udobno smešteni, i to je samo naš trenutak. Dugo i uporno sam mu pokazivala sličice, o njima pričala, opisivala ih – a onda je i sam počeo da prstićem “traži” šta želi da čuje. Taj malecki prstić vodi nas i dalje kroz avanture, često nesigurno i neodlučno, brzo skakućući sa jedne slike na drugu.
Do skoro sam za bolji doživljaj prilikom čitanja koristila samo glas – režala sam kao lav, cvrkutala kao ptičica i groktala kao prase. Brm-brm, kuc, pljus, ga-ga, fijuuu, kvrc, čuk, kokoda, đi-đi, mjau, av-av… Šaputala bih, pa piskavim glasom govorila, menjala boju glasa od dubokog do jako visokog. Jer ne “kažu” isto meda i miš, zar ne?
Od skoro u čitanje ubacujemo i pantomimu – mašemo autobusima i avionima, sviramo gitaru u vazduhu, tapkamo loptu, kucamo u drvo, tapšemo, mazimo živuljke, letimo kao ptica… Dobro se zamorimo dok čitamo, moramo vam priznati.
Kako još učimo čitajući? Tako što povezujemo sličice iz knjige sa predmetima oko nas – lopta na slici je isto što i lopta koju imamo među igračkama. “Ovo je maca na slici, a gde je naša maca?” “Pogledaj koliko oko ima ova buba! A gde je mamino oko?” Sada, kada je malo porastao, možemo da pričamo i malo složenije priče. Od skoro povezujemo aktivnosti koje smo imali tog dana sa onim što vidimo u knjizi. Pa primetimo kako je ljuljaška na slici baš lepa, kao ona na kojoj smo se pre podne ljuljali.
Postavljamo pitanja – često ne dobijem odgovor, ponekad dobijem, zavisi od raspoloženja. Ono što je mnogo važnije od same reakcije je motivisanje na nju – pokretanje, aktivacija mišljenja. Odgovora će biti, i biva ih svakim danom sve više. Zato uporno nastavljam da pitam – gde je, šta je, kako izgleda, šta ima, koje je boje, šta radi…
Često knjigu ne završimo. Često strane preskačemo, ako nam nisu zanimljive. Neke knjige volimo više od drugih. Neke su nam lake, neke teške. I sve to je u redu, dok se dobro zabavljamo. A zabavljamo se!
I mi mnogo volimo čitanje. Mene je boljelo to što su mnoge knjige završile u komadima, čak i one lijepe, velike. Neke prosto nisam uspjela da sačuvam od uništenja. A oni i dalje, onako osakaćene, uzmu pa ih čitaju. Najdraži mi je večernji ritual pred spavanje, kada svako od njih bira svoju knjigu koju ćemo to veče čitati. I ne daj Bože da mama preskoči neku stranu, odmah upozoravaju da prethodna strana nije pročitana i ne ide se dalje dok se i ona ne pročita.
Divno! Svaki njihov period ima posebnu draž, kako rastu, tako i čitalačke navike s njima rastu.
A mi smo knjige lepili koliko smo mogli, i ta faza cepanja valjda ima neku svoju ulogu.
Kada procitam ovaj tvoj tekst, zapitam se:Ima li sta lepse odcitanja?
*od citanja
Hahaha, hvala. Pa skoro i da nema. 🙂
Aktiviracu ovaj post u nadi da cu dobiti odgovor. 🙂 Tek sam danas naletela na Vas blog i jako mi se dopada. Beba puni uskoro 8 meseci i ne voli kada mu zaista citam knjigu, imam utisak da mu je dosadan moj glas jer voli kad mu pevam. Za sada mu se dopada imitiranje zivotinja, pipkanje stranica i svaki moguci trenutak koriati da lizne neku od njih. 😀 Ono sto sam htela da pitam je kada mogu da ocekujem vece interesovanje? 🙂 puno pozdrava
Draga Bojana, hvala na lepim rečima, drago mi je da Vam se dopada blogić.
U tom uzrastu ni D nije voleo čitanje teksta, već smo mi čitanjem zvali listanje slikovnica i moje priče o njima (baš u ovom tekstu sam opisala kako to izgleda). Čitanje napisanog teksta zvuči potpuno drugačije nego kad sami smišljate kratke rečenice ili pričice o nacrtanom. Ritam glasa je drugačiji i verujem da je mnogima u tom uzrastu nezanimljiv, iako znam sigurno da ima dece koja baš vole da im se čita (u bukvalnom smislu).
Shvatite “čitanje” (možda bolje: druženje sa knjigama) kao priliku da razvijete kod bebe naviku da vreme provodi uz knjigu, priliku za bliskost, razgovor, da sluša vaš glas. Ako voli da mu pevate – pokušajte da pevušite neke Zmajeve pesmice, koje možete naći lepo ilustrovane u slikovnice. Budite strpljivi, uporni i kreativni i naći ćete način da vaše dete zavoli knjige, sigurna sam. A kasnije vas čekaju čitavi novi svetovi, trud će se isplatiti, jer je čitanje kasnije sve složenije, korisnije i sve maštovitije.
Hvala puno na odgovoru, bas sam danas, nakon citanja posta, najobicniju bojanku “prepricavala” akcentujuci i gestikulirajuci 😀 i zainteresovao se. Ranije kad sam pokusavala mu se nije svidjalo, pa je mozda sada bolji momenat jer je malo porastao. 🙂
Puno pozdrava 🙂